Wednesday, December 10, 2014

Becoming older or getting healthy / Sazrijevanje, odnosno zdrav život



Some of my best memories are from my childhood hiking trips with my parents and my sister. We spent our summers in Croatian and Slovenian mountains, ate wild berries and observed forest wildlife in its natural habitat. Those are some of my most cherished reminiscences.

Najljepša sjećanja mojeg djetinjstva vežu se uz planinarenje s roditeljima i sestrom. Ljeta smo provodili hodajući putevima hrvatskih i slovenskih šuma, jeli tek ubrano šumsko voće i promatrali šumske životinje u prirodnom staništu. To su najdragocjeniji trenuci mog djetinjstva.












Ten months ago, my beloved Grandma passed away and it is still a subject I unwillingly write about. The bad news hit me while I was in Istria on a short vacation, so before Luka and I drove back home for the ceremony and family gathering, we walked. We walked for miles, all through amazing winter Istria scenery. We walked by the sea, watched it go wild and crazy, waves crashing on rocks, splashing my face to the point I couldn't differ sea drops and tears. I found out that nature calms my feelings and that I feel connected to essence of life itself. But, above all things, I feel strong, healthy and alive. The sadness never goes away, but it reduces over time when you are in touch and balance with yourself. Those long walks were a starting point for me to start hiking again.

Prije deset mjeseci preminula je moja obožavana baka, o čemu i danas nerado pišem. Loše su me vijesti zatekle prilikom kratkog odmora u Istri, te smo prije povratka kući na bakin ispraćaj i obiteljsko okupljanje, Luka i ja odlučili hodati. Hodali smo kilometrima diljem prekrasne zimske Istre. Hodali smo obalom, pratili nemirno more i valove kako se razbijaju o stijene, špricaju mi obraze, više nisam razlikovala morske kapi od suza. Shvatila sam u tom trenutku da me priroda smiruje i povezuje sa životnim bitkom. Ali, iznad svega, da sam jaka, zdrava i da živim. Tuga nikad ne nestaje, jedino se smiruje tijekom vremena kad prihvatite sami sebe i nađete ravnotežu i mir. Ove su me duge šetnje potakle da ponovno krenem planinariti.




Once you greet your thirties, it becomes more and more important to organize your weekends. Ten years ago, I would have called "the now" myself crazy, as I used to fill my weekends with parties, concerts and endless dancing nights, while now I spend them walking and hiking in beautiful nature. What has changed? Well, other than my body, that appreciates a good night's sleep during weekend and dislikes sometimes boring and repeating gym sessions, I suppose my point of view. City life has caused me to seek for fresh air and constant ringing of mobile phones to search for peace and quiet. So, for the last six months or so, Luka and I have been seriously hitting the trails of the Nature Park Medvednica.

Kad prijeđete tridesetu, sve je važnije dobro organizirati slobodno vrijeme. Prije deset godina vjerojatno bih za sadašnju sebe mislila da sam poludjela. Nekad sam slobodno vrijeme provodila u noćnim izlascima, na koncertima i u klubovima, sada je to zamijenjeno planinarenjem u prekrasnoj prirodi. Što se promijenilo? Osim mog tijela, koje sad više cijeni dobar noćni san vikendom i kojem je dosadno kad mora vježbati u zatvorenoj dvorani, promijenio se moj stav. Gradski me život tjera na svježi zrak a neprestana zvonjava telefona tjera me tražiti mir i tišinu. Stoga, tijekom proteklih šest mjeseci, Luka i ja ozbiljno istražujemo puteve Parka prirode Medvednica.




We are looking forward to our weekend hiking adventures all week, whatever the weather. The first couple of times we struggled wearing sneakers, yet now we are almost professionally equipped and I feel a need to share that good hiking shoes and proper clothing are a definite must in all weather conditions. In summer I alternate hiking with rollerblading and biking, but when winter comes, this has became my way to spend most of my precious free time. There is seriously no better reward than to have a home-cooked meal after a couple hour's hike at the top of Sljeme, by the fireplace of Grafičar mountain home.

Cijeli tjedan s nestrpljenjem iščekujemo vikend i nove planinarske avanture, neovisno o vremenskim uvjetima. Prvih par puta  krenuli smo nespretno, u tenisicama, no sad smo skoro profesionalno opremljeni i moram priznati da je dobar par planinarskih cipela neophodan pri svim vremenskim uvjetima. Ljeti kombiniram planinarenje s rolanjem i vožnjom bicikla, ali čim zahladi planinarenjem ispunjavam većinu svog dragocjenog slobodnog vremena. Nema bolje nagrade od domaće hrane nakon par sati planinarenja pri vrhu Sljemena, u Planinarskom domu Grafičar.




Also, I can't think of a pleasure greater than seeing that first spring flower, first snowflakes and sun setting behind the mountain. And sleeping like a baby after that tough hike in beautiful nature.

Također, nema većeg zadovoljstva od prvog proljetnog cvijeta, prvih snježnih pahulja i sunca koje zalazi iza planine. I dubokog sna nakon teške planinarske rute u prekrasnoj prirodi. 

3 comments:

  1. Odličan ti je ovaj post, malo si mi dala misliti. Ja sam pokušavala i pokušavala s teretanama i zumbama, ali mi to nikako nije sasvim sjedalo, ne bi se osjećala napunjenom nakon toga. Ne poznajem Zagreb jer sam tu doselila, pa ne znam kuda krenuti u prirodu, nisam nikad išla na Sljeme, ali mislim da je krajnje vrijeme da nešto napravim za sebe :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Probavala sam i ja s teretanama i vježbanjima, ali falio mi je zrak. Ovdje si nađeš rutu koja ti paše, ovisno o težini i vremenu uspona, izmjeriš da taman na ručak dođeš u neki dobar planinarski dom, pojedeš finu domaću hranu i onda nazad :D Predivan krajolik, a bole mišići nogu i guze :D Hvala ti na čitanju :)

      Delete
  2. Prekrasno opisani osjećaji, slažem se sa tobom da se s godinama afiniteti ponekad drastično mijenjaju, kao i ti također obožavam planine i planinarenje, tamo se uvijek osjećam dobrodošlim, ljudi koje susrećem u planinama puno su topliji, srdačniji i pristupačniji, nema one napetosti koja se osjeća u svakodnevnom životu.

    ReplyDelete